Odnos smisla i zadovoljstva

Među mnogim neurotransmiterima koji se luče u našem mozgu su dopamin I serotonin. Njihov odnos se može videti u stilu života koji vodimo. Kao i sve – balans te dve hemikalije je najoptimalniji za naš život. Ljudi koji imaju više dopamina imaju tendenciju ka stilu života koji je ogrezao u zadovoljstvima, jer dopamin ima ulogu u zadovoljstvima (a to su nekad i zavisnosti). Neke takve dopaminske ličnosti su zavisnici od narkotika. Takvi su često manicni, euforicni i hiperakrivni. Nasuprot njima su ljudi sa višim nivoom serotonina koji vode živote podredjene svrsi i smislu. Oni su mirni, rastereceni, ispunjeni i relaksirani. To su često osobe koje su našle smisao u Bogu.
To su dve krajnosti koje sam opisao pojednostavljeno radi lakšeg shvatanja.
Po meni ne treba biti ni na jednom od tih krajeva. Sasvim super je i ljudski da imamo smisao kom smo podredjeni npr pravljenju i očuvanju porodice I povremeno imati poneko zadovoljstvo koje nije destruktivno npr čokolada, časa vina na slavi ili ples.


Čovek koji nema smisao je otišao u zadovoljstva
Parafraza Viktora Frankla


P.S. Podložnost i tendencija ka nekom od ova dva tipa ličnosti se stvara rano u životu, ali se vaspitanjem, jakom voljom i osvescivanjem može preduprediti, kanalisati ili minimizovati

Leave a comment