Davno, ali se i dalje jako dobro sećam zbog značaja, sam u jednoj knjizi Artura Džanova čitao istraživanje koje mi je mnogo privuklo pažnju. Tu se navodi da su ljudima obolelim od kancera u jednoj bolnici sugerisali da pored redovne terapije zamisljaju kako njihove ćelije imuniteta, svi ti makrofazi, jedu ćelije kancera i kako se bore za njih. I posle nekog vremena su ti pacijenti imali značajno bolje stanje nego drugi pacijenti u istoj bolnici koji prolaze isti tretman i terapije, ALI njima nije rečeno da zamišljaju.
Večeras gledam na netu neurobiologa sa Stenfroda, Hubermana koji navodi istraživanje da su dvema grupama ljudi dali isti milkšejk s tim što su jednoj grupi rekli da je milkšejk kaloričan i da će ih zasititi i da neće biti gladni dugo, a drugoj grupi su rekli da je milkšejk neki sa manje masti, light varijanta i da nema mnogo kalorija. Izmerili su obema grupama nakon unošenja milksejka nivoe grelina i insulina i nisu bili nivoi isti obema grupama. I naravno brzo nakon unošenja milksejka oni kojima su rekli da nema mnogo kalorija, oni su jeli ponovo jer su bili gladni. A ovi drugi su bili dugo siti. I to nije bilo samo u njihovim glavama, već su izmerene te vrednosti insulina i grelina čiji odnos ukazuje na stepen gladi.

Hipnoza. Kad čoveka hipnotisu oni mu sugerišu novu realnost da bi je ubacili direktno u nesvesno i time promenili čoveka. Rade sugestiju. Npr “ti si dobar i pametan dečak” I to mu ponavljaju iz seanse u seansu, tu sugestiju i on počinje ds veruje u to i da se ponaša prema tome, a ne kao pre. I sad je to njegova nova realnost. On je dobar i pametan.
A ubeđen sam da to ne mora da nam neko drugi priča i dok smo hipnotisani. Možemo autosugestijom razne stvari promeniti. Znam to i uz sopstvenog licnog iskustva. Naravno, to ne znači da verujemo u iluzije i neadekvatnu realnost koja je izmisljena. Tu treba pažljivo balansirati.
Mi postajemo ono što verujemo. Moć uma je ogromna. Ako nam kao detetu sto puta roditelji kazu “glupaku mali nemaš pojma”, “nisi ti za to”….mi ćemo i verovati u to i tako se ponasati. Da smo glupi i da nemamo pojma. Naravno, to vodi u manjak samopouzdanja, kompleks niže vrednosti…Provereno!
Ovo je mentalni placebo efekat. Rekao bih da nema loše strane ako se lepo, pažljivo i balansirano koristi da ne bude potpuno poricanje realnosti. U najmanju ruku je food for thought.
Leave a comment