Ovi pojmovi su naša svakodnevica i dobro je da znamo o njima ako ne detaljno, ono bar uopšteno, da se ekonomski i finansijski funkcionalno opismenimo. Da znamo biznis tokove i opšte principe poslovanja. Nisam ja neki japi guru, ali u poslovima sam i biznisu, i svašta piskaram, pa su i ove teme došle hteo-ne hteo (a hteo sam) na red posle najmanje godinu dana razmatranja da ih pišem. Misli su mi samo akumulirale i razrađujući ih u glavi inkubirale.
Cilj teksta je da malo onog ko ne zna uputim u tematiku, a one koji znaju da im tekstom prikažem moje gledište.
O čemu mi to pričamo? Da prvo opisno definišemo pojmove, a u tome je već pola magije i spoznaje, ako dovoljno razložim i obrazložim.
Preduzetništvo. Je kad si osnovao preduzeće. I pošto si osnovao -zakoni o radu, zapošljavanju, APR i Poreska uprava to gledaju samo na jedan način – preduzeće se osniva u cilju sticanja dobiti. Znači sve si to pokrenuo da bi zarađivao pare.
Okej, sad ćemo da ti uzmemo deo, jer nešto radiš, ne može to tek tako, kaže država i to nam uzima taj deo kroz njihovo Vladino telo pri Ministarstvu finansija, telo znano i zvano – Poreska uprava.
Svaka novčana transakcija se oporezuje. Imovina se oporezuje. Dobit se oporezuje. Plate zapooslenih se oporezuju. Profit se oporezuje. Porez na dodatu vrednost PDV je takođe u igri. Gde god da si, šta god da si radio – daj nama deo, kaže država. Od poreza se država finansira, od poreza država se uređuje i održava, isplaćuu plate budžetskim korisnicma: lekari, profesori, ministri, od tih para se prave putevi, javni vodovod i kanalizacija, finansira gradski prevoz…
Postoji više pravnih oblika (ili da kažemo prduzeća) koje možemo da osnujemo i prijavimo u APR-u:
– preduzetnička radnja
– D.O.O. (društvo sa ograničenom odgovornošću)
– komisiona radnja,
– komision
– udurženje
– društvo
– fondacija ili zadužbina…
Neki pravni oblici su u zakonskoj obavezi da plaćaju porez, drugi nisu. Nekima zakon dopušta da imaju velike promete i obrtni kapital, nekima to nije dozvoljeno. Agenncija za privredni registar je predvidela da se delatnost može obavljati u skladu sa pravnim oblikom. Znači udruženje ne može da ima prijavljenu ugostiteljsku delatnost. Komisiona radnja ne može da prijavi delatnost pravljenaja oružja. U skladu sa pravim oblikom i posledično odabrano delatnošću Poreska uprava nam razrezuje način oporezivanja i sumu koju uzimaju (procenat).
Znači sve u svemu, država kroz zakone na sve to gleda, aha, osnovao si preduzeće u cilju sticanja dobiti – daj nama deo para. Nije banalno, već istinito.
Od pamtiveka i odvajkada je da vlast uzima deo za sebe. To nije skorojevićka novotarija savremenog doba. Feudalci su uziimali deo kmetovima. Spahije isto su uzimali deo kmetovima jer žive na njihovim spahilucima. Turci su uzimali harač vazalskim zemljama. Kralj je uzimao namete svojim podanicima u antici. Isti đavo, isti princip, samo na sto načina. Dal se zvao porez, harač, namet…kako civilizacija menja obličje tako se menjai duh i naziv uzimanja.
Preduzimljivost je jača, bitnija i značajnija od preduzetništva. Kako za pojednica, tako i za društvo u celini. Treba bi preduzimljivost u duhu da bi bio preduzetnik u biznisu. Bez jake preduzimljivosti nema jakog preduzetništva. Ti moraš prvo u glavi da se sam sa sobom posložiš i budeš preduzimljiv, da bi posledično sa tim u svom ponašanju i pristupu životu, bio uspešan i ostvaren preduzetnik.
Onaj koji nešto preduzima (delatnost prijavljenu u APR-u) je preduzetnik. Biti preduzetnik (onaj koji je vlasnik preduzeća) je uglavnom fomalizovana karakterna crta – preduzimljivost.
Preduzimljivost je gledanje na svet, tražiš prilike, aktivan si i proaktivan. Nisi psomatrač života, već si aktivno uključen. Moje lično viđenje i vrednost koju živim je ta. Da ne čekam druge da mi naprave život. Da ne posmatram život, nego da ga živim. Da sam preduzimljiv. To se preslikava u svaki aspekt života. Ne samo u biznisu.

Ja bih preduzimljivost uveo kao predmet obavezan u školama., da se mladim naraštajima prikaže značaj i veličina toga kad su preduzimljivi i da osete najlepše osećanje kad se realizje zamišljeno – “make it happen”. Kad nešto dođe iz tvoje glave, kao ideja, pa sprovedeš u delo tj preduzeo si neke konkretne i planirane mere i aktivnoti, realizovao pa gledaš pred tvojim očima impact (uticaj) toga što radiš kako menja svet ili okolinu tvoju. Ili tebe.
Brend. Je ono šta drugi misle o tome šta radiš. Bukvalno, iako možda nezahvalna rečenična konstrukcija. Brend je raspoloženje, osećanje i mišljene sveta i ljudi koji imaju o tome šta radiš. Kad kažeš Koka kola, šta sve pomisliš? E to je brend. Ne sam logo, kako je prepoznatljiv, već opšti doživljaj Koka kole. Kad kažeš Nike, šta pomisliš? Da je to elitni sportski brend. Da je kvalitetan, da je skup. Da je dobar dizajn. To je brend. Nike se u svom postojanju pozicionirao na tržišku kao takav. Nike i Koka Kola prodaju svoje proizvode – sok i patike. Ali oni nešto i ne rade reklame prodajnog tipa. Koka Koli ne treba reklama: e, kupite Koka Kolu na sniženju je sa 120 na 100din. To se retko radi. Tako i za Nike. “Kad imaš brend., ne treba da radiš prodaju”. To je jednostavno pravilo u biznisu.. Bolje raditi na brednu, jer je to dugoročna stragegija, nego na prodaji svakog proizvoda, to je onda ad hoc pristup, a ne sistemski i strateški.
Kad te svi prepoznaju kao brend ne trebaju ti reklame da nešto prodaš. Da li ste videli reklamu za Rolls Royce ili Ferrari? Velikim delom niste jer su to jaki i prepoznatljivi brendovi i njima ne treba reklama. Oni sami po sebi imaju prepoznatljivost i donose društvenu vrednost. Drugi razlog što niste videli reklamu za Rolls Royce je što niste bogati. Ferrai i Rolls Royce će se pre reklamirati u Davosu na Svetskom ekonomskom forumu ili Sajmu Jahti, znači na mestima gde se kreću njihovi potencijalni kupci, nego na RTS-u i Informeru.
Marketing. Šta na engleskom znači “market”. Znači pijac, tržište, prodavnica…. Sve u svemu je to neko mesto na kom se nešto prodaje, kupuje. Nekad je to fizičko mesto kao pijac ili Maksi. Nekad je to brokerska berza gde se prodaju akcije. Nekad je to vebsajt firme Jysk koji prodaje nameštaj. Koji god da je oblik, neka prodaja je i kupovina.

Ako na market dodamo “ing” to je u engleskom continious tense, trajno vreme, označava da nešto traje. Markeitng je neka trajna aktivna radnja koja se vrši. Marketing je kad nešto radiš, poboljšavaš i neke mere preduzimaš u vezi marketa, tržišta, robe i proizvoda i usluge kojima se trguje, i prodavnice.
U marketngu postoje 4P koji predstavljaju marketing. Od kojih je marketing sazdan. Price, place, promotion, product.
Cena. Deo marketinga je kad formiraš cenu usluge svoje ili proizvoda koji prodaješ. U odnosu na konkurenciju i tvoje troškove. Place je kad preduzmaš aktivne mere da poboljšaš mesto na kom se vrši prodaja – pijac, prodavnica ili tvoj sajt za prodavanje nameštaja. Promocija je kad potencijalnim kupcima predstavljaš tvoj proizvod ili uslugu. Posebnosti, značaj… Promocija je komunikacija tebe kao onog koji prodaje i potencijalnih kupaca o tvom proizvodu ili usluzi. Marketing je da iskomuniciraš tvoj poizvod ili uslugu. To je isto jedan aspekt marketinga. Tu spadaju reklame, PR tekstovi za publicitet, nastup na društvenim mrežama, prodajne strategije i planovi…. Proizvod je sam tvoj proizvod koliko je skup ili jeftin, prepoznatljiv, potreban na tržištu kupcima, značajan kupcima,
Marketing se sastoji iz proizvoda ili usluge kojima komuniciraš cenu (ekonomsku vrednost) i društvenu vrednost sa potencijalnim kupicma kroz različite oblike promocija, reklama, tekstova…
Marketingom se poboljšava prepoznatljivost brenda i preduzeća. Marketingom se povećavaju šanse za sticanjem dobiti.
Marketing može da bude na internetu, ali i van interneta. Marketing se radi u skladu sa brendom i potencijalnim kupcima.
Markeirtng je preduzimljivost u preduzetništvu, jer pokušavaš aktivne mere da primeniš i sprovedeš prema kupicma, da dobro iskomuniciraš svoj proizvod ili uslugu. I da za to budeš dobro plaćen. Tu se takmičiš sa konkurencijom u okvirima i atmosferi tržišta koju je uspostavila država. Koliko su veliki ili mali porezi. Kolika je kupovna moć naroda i kupaca. Koliko para na tržištu kruži i u opticaju je. Koliko su zakoni o poslovanju rigidni i primenljivi…
*jedan pojam za kraj kao zanimljivost i specifičnots vlike većine biznisa. Pareto efekat. Je kada 20% tvog asortimana proizvoda donosi 80% prihoda. Kao da npr imaš pekaru koja ti pravi burek. Ti imaš i kroasane i đevrek i kifle, ali 80% prihoda ti dolazi samo od jednog proizvoda- bureka. Ostale proizode imaš manje-više da popuniš asortiman. Jer zamislite pekaru u koju uđeš i stoji u izlogu samo burek. Taj prošireni asortiman i pareto efekat su tu da prave brend. Da prave preopoznatljivost i dobru priču kod kupaca. Da je pekara više od jednog bureka.
Leave a comment